Kako program radi
Ovo izgleda kao veliki poduhvat i ne možemo sve da uradimo odjednom. Nismo postali ovisni za jedan dan, zato zapamtite – polako!
Mislimo da imamo potpuno realan pristup prema bolesti ovisnosti, jer je pomoć jednog ovisnika drugom, u terapeutskom smislu, nemjerljiva. Osjećamo da je naš pristup i praktičan, jer ovisnik najbolje može da razumije i pomogne drugom ovisniku.
Jedini način da se ne vratimo aktivnoj ovisnosti jeste da ne uzmemo tu prvu dozu. Ako ste kao mi, onda sigurno znate da prva nikada ne znači samo jedna i da hiljadu nikada nije dovoljno. Ovo posebno naglašavamo, jer znamo da uzimanjem bilo koje droge ili zamjenom jedne vrste drugom, mi iznova aktiviramo našu ovisnost.
Ovo su neka od pitanja koja smo sebi postavljali: Da li smo sigurni da želimo da prestanemo sa drogom? Da li razumiemo da nemamo pravu kontrolu nad drogom? Da li shvatamo da, realno posmatrano, nismo mi koristili drogu, nego ona nas? Da li su u određenim periodima zatvori i bolnice preuzimali naš život u svoje ruke? Da li smo potpuno svesni činjenice da su svi naši pokušaji da prestanemo ili da kontrolišemo uzimanje droge bili bezuspješni? Da li znamo da nas je ovisnost pretvorila u nešto što ne želimo da budemo. Postali smo neiskreni, skloni prevari, samovoljni, u sukobu sa sobom i drugima. Da li zaista vjerujemo da smo, kao ovisnici, potpuno poraženi?
Dok smo se drogirali, stvarnost je bila toliko bolna, da nam je draži bio zaborav. Pokušavali smo da svoj bol držimo u tajnosti. Izolovali smo se i živjeli u zatvoru koji smo gradili samoćom. U takvom očajanju, potražili smo pomoć u NA. Kada dođemo u NA, mi smo fizički, mentalno i duhovno upropašteni. Toliko dugo živimo sa bolom, da smo spremni na sve samo da ostanemo čisti.
Naša jedina nada je život po uzoru na one koji su se suočili sa istim problemom sa kojim se i mi suočavamo – i našli izlaz. Bez obzira na to ko smo, odakle smo, ili šta smo uradili, mi smo u NA prihvaćeni. Ovisnost je zajedničko polazište za uzajamno razumijevanje.
Pošto smo bili na nekoliko sastanaka, počinjemo da osjećamo da, konačno, pripadamo negdje. Na sastancima nas upoznaju sa programom Udruženja NA, pod nazivom Dvanaest koraka. Učimo kako da prolazimo kroz korake onim redom kojim su napisani i da ih primjenjujemo svakodnevno. Koraci su riješenje za nas. Oni su naša oprema za preživljavanje. Oni su naša zaštita od ovisnosti – te smrtonosne bolesti. Naši koraci su principi koji omogućuju naš oporavak.
Ako želite ono što mi imamo da ponudimo i ako ste voljni da uložite napor da do toga dođete, onda ste spremni da preduzmete određene korake. Ovo su principi koji su omogućili naš oporavak.
1. Priznali smo da smo nemoćni pred ovisnosti i da ne možemo da upravljamo svojim životom.
2. Povjerovali smo da nam Sila, koja je veća od nas, može povratiti zdrav razum.
3. Odlučili smo da svoju volju i svoj život predamo na brigu Bogu, kako smo ga shvatili.
4. Temeljno smo i bez straha napravili svoj moralni inventar.
5. Priznali smo Bogu, sebi i drugom ljudskom biću pravu prirodu svojih grešaka.
6. Bili smo potpuno spremni da dopustimo Bogu da ukloni sve naše karakterne mane.
7. Ponizno smo ga zamolili da otkloni naše nedostatke.
8. Napravili smo spisak svih osoba koje smo povrijedili i postali voljni da im se svima iskupimo.
9. Neposredno smo se iskupili tim ljudima, gdje god je to bilo moguće, osim u slučaju kada bi to povrijedilo njih ili druge.
10. Nastavili smo sa ličnim inventarom i odmah priznavali svoje greške.
11. Kroz molitvu i meditaciju težili smo boljem svijesnom kontaktu sa Bogom, kako smo ga shvatili,moleći se samo za spoznaju njegove volje za nas i snagu da je sprovedemo u djelo.
12. Pošto smo, kao rezultat ovih koraka, doživjeli duhovno buđenje, pokušali smo drugim ovisnicima da prenesemo ovu poruku i da primjenjujemo ove principe u svemu što radimo.
.